уторак, 17. децембар 2013.

Zimska maštanja

Zima je idealno godišnje doba za nove,sveže ideje i zamisli. Ne samo zato što je uvod u jedan novi početak koji nam sledi, u narednu godinu, već i stoga što dosta vremena provodimo unutra,sa onima koje volimo i koji nas čine srećnim i inspirisanim. Zima je vreme zbližavanja i možda više nego i jedno drugo godišnje doba -vreme kada cenimo ono što imamo sa drugima.

Mnogima omiljene zimske aktivnosti jesu osmišljavanje prazničnih dekoracija i pravljenje savršene novogodišnje scenografije u svom domu. Ali šta bi bila Nova Godina bez kolača koji se tradicionalno vezuju za nju a koje smo, još kao deca, zamišljeno i čežnjivo gledali na stranicama nemačke Burde! Kuvanje u paru ima svojih prednosti,zabavno je,kreativno i ono najbitnije,rađa nove uspomene koje mirišu na đumbir i poljupce :). 
Lično,više volim Nove godine koje zbližavaju i neguju duh tople,bliske atmosfere sa krugom odabranih ljudi od odlaska na neka velika okupljanja u kom se taj isti praznični duh rasprši i nestane ili izgubi svoju poentu. Naravno,sa dragim ljudima se ne mora samo unutra slaviti već je lep izbor i doček sa zajedničkim doživljajem nečeg novog - novog grada, predela,mesta. Sve dok ima ljubavi i razumevanja, želje se daju uskladiti i izbalansirati.
U novoj godini koja nam sledi, želim vam da pronađete svoj izvor radosti i ispunjenosti i da taj isti izvor negujete i čuvate od loših ljudi i loših osećanja. Želim vam da radite na svojim ciljevima, da verujete prvo sebi pa onda svetu i da uvek imate na umu da ako čovek stvarno veruje da nešto može - zaista i može. Čuda se ne dešavaju odabranima već onima koji biraju da budu i osećaju se kao odabrani.
Birajte da budete 365 dana srećni :)





уторак, 8. октобар 2013.

Svetlost u nama

Oduvek verujem u to da svi u sebi nosimo jedinstveno unutrašnje svetlo. Samo nama svojstvenu dobrotu, spokoj, posebnost i sve ostale lepe emocije i osobine koje jedan čovek može da poseduje. Neko bi rekao da je to šarm,harizma.. Ali se svodi na to da smo svi drugačiji a ipak vrlo slični. Sposobni da i onda kada toga jesmo i onda kada toga nismo svesni, osvetlimo i svoj i tuđ put. Jer neko se uvek ugleda na nas i mi se uvek ugledamo na nekog. Prepoznajemo tuđu svetlost i tako i naša sama biva prepoznata.
Kažu da se svako dobro u životu uvek vrati preko nekih novih ljudi,ne preko onih kojima je dobrota nesebično darovana već sa neke sasvim neočekivane strane. I istina je. Šaljući pozitivnu energiju nekom biću, pravimo zalog da nam se ta ista energija vrati u nekom drugom obliku. I u tome je lepota života, u toj nenadanosti. U iznenađenju koje nas uvek iznova ostavlja u uverenju da sve što smo mislili da znamo nije ništa drugo do delić svega onoga što ne znamo. A otkrivati deo po deo te tajne postojanja čini ovo iskustvo življenja vrednim i dragocenim. Neprocenjivim darom.
I onda kada verujete da nemate više šta da date, i onda kada mislite da je neko ili nešto ugasilo vaše unutrašnje svetlo, budite sigurni da to nije istina! Niko nema sposobnost da vas do te mere promeni osim vas samih. A koliko god ljudi nekada bili spremni, ophrvani tugom ili gubitkom, da ugase sopstveno svetlo, žar za opstankom i uslovno rečeno preživljavanjem je suviše jaka nit da bismo mi, obični ljudi, uspeli da je prekinemo.
Posle kiše uvek dolazi sunce. I kao što nas priroda uči da takvo sunce obično "upekne", tako i naša svetlost još jače zasija onda kada uspe da se probije kroz tamu. A tada njen sjaj ni najveće oluje više ne mogu narušiti.Jer svetlost je uvek u nama. Gde god krenuli,s kim god došli u kontakt, šta god mislili da znamo o njoj.
Dopustite joj da zasija i osvetli, ne samo vaš, već i mnoge druge puteve.

петак, 27. септембар 2013.

Оno što želimo, želi nas

U prirodi vlada zakon privlačnosti. Bez obzira na koji način bio definisan, istina je da ono što mislimo i osećamo privlači ono što postaje potvrda naših uverenja. Ili kako je to rekao pre mnogo godina jedan mudri čovek :"Каkve su ti misli takav ti je život." Kako zračimo, tako i privlačimo.
U skladu sa ovim, postavlja se pitanje da li je moguće svesno uticati na tok svojih misli i birati ono što želimo da privučemo u svoj život, prosperitet bilo koje vrste. I istina jeste da misli treba birati svakoga dana kao garderobu koju ćemo obući. Biti srećan je stvar odluke; pozitivno gledati na svet je stvar životnog stava. Niko ne kaže da je lako preći iz nekog lošijeg vida funkcionisanja u bolji niti da je lako instant zameniti naučene obrasce i uverenja novijim i svrsishodnijim. Ali na nama je da pokušavamo dok ne uspemo jer imamo odgovornost za sebe i svoju sreću. Niko nam ne može pružiti radost više od nas samih. Drugi su tu da obogate već bogat i pun život koji imamo.
Kako bismo na svom putu ostali pozitivni i usmereni ka dobrim mislima, treba imati u vidu da postoje tzv.pravila asertivnosti koja nam u tome mogu pomoći. Svi znamo za ova pravila ali ih prečesto zaboravljamo ne shvatajući da na taj način sopstvenu moć predajemo u ruke nekome drugom čineći na taj način da naša sreća zavisi od tuđe procene ili tuđeg ponašanja. Stanite na kraj tome i čvrsto preuzmite svoj život u ruke! Jer svi imamo pravo da odbijemo ono što nam se ne čini ispravnim ili dobrim po nas, svi imamo pravo da promenimo svoje mišljenje kao i da pogrešimo iako nešto činimo iz najbolje namere, svi imamo pravo da se ne dopadnemo svima i nemamo potrebu da se pravdamo zbog toga ili ičega drugog, svi imamo pravo da ne znamo ili ne razumemo neke stvari jer svi imamo pravo na sopstvenu logičnost... I svi imamo pravo da budemo odgovorni za sebe,da sudimo o sebi samima i da budemo autonomne ličnosti. Borci za sopstvenu viziju budućnosti!
Uvek dajte sve od sebe da stvorite baš onakav život kakav zaslužujete da vodite. I samo tako ćete privući prave ljude,prave prilike, prave mogućnosti.
A na vama je onda da te šanse i iskoristite.

понедељак, 23. септембар 2013.

Zdravlje u ritmu prirode

Svima nam je poznato a i svakodnevno smo podsećani, da bez zdravlja nema srećnog i bezbrižnog života. Pa ipak, skloni smo da to često zanemarimo što predajući se nezdravim životnim navikama i ponašanjima što odlažući početak svoje aktivne i predane brige za život. A tako je malo potrebno i toliko uklopljivo u more obaveza koje pred nas realnost nameće.
Pa da počnemo!
Jesen je poznata kao doba koje donosi pregršt hranljivih i zdravih plodova. Odatle i čuvena narodna uzrečica koja jesen karakteriše kao zlatnu. I zaista je tako, počevši od boja koje blagotvorno utiču na našu psihu i raspoloženje pa do plodova koji naš organizam greju,čiste i pripremaju za dugu i zahtevnu zimu. Jedan od omiljenih jesenjih delikatesa koji stiže iz prirode jeste kesten. Pitomo kestenje odlična je zdrava grickalica i nezamenljiva užina u sve hladnijim danima koji dolaze ali isto tako i zahvalna namirnica za spremanje brojnih i mnogima omiljenih specijaliteta poput kesten pirea. Divlji kesten opšte je poznat lek za prirodno lečenje nekih stanja poput problema sa venskim krvotokom ali i za negu kože i kose,zahvaljujući bogatim sastojcima koje sadrži. Orah se godinama pre ovih modernih vremena koristio za prirodno bojenje kose u smeđe i tamnije nijanse (ljuske) dok nam plod nudi obilje korisnih i dragocenih sastojaka poput omega-3 masnih kiselina i samim tim predstavlja još jednu od blagodetnih posledica jeseni! I izdvojila bih još i vrlo popularnu - bundevu. Od pulpe pa sve do semenki, bundeva nudi pregršt varijacija po pitanju spremanja hrane, uživanja u njenom ukusu kao i vitaminima koje nudi.
Malopre spomenute jesenje boje jesu ono što inspiriše ali i ono što nam može ponuditi drugačiji i smireniji pogled na svet. Posle aktivnog i brzog leta, smireniji tempo koji donosi jesen možemo i trebamo iskoristiti za boravak u prirodi i punjenje energije u što svežijem i opuštenijem ambijentu. Preporučujem odlazak do Avale ili nekog obližnjeg salaša,botaničke bašte ili parka. Svaki boravak u prirodi u ovo vreme višestruko će se isplatiti. A u korak sa tim,za one koji imaju želju da budu aktivni i dalje, jesen je i idealno doba za trčanje dok još nije pao sneg i otežao nam uživanje u ovakvoj vrsti rekreacije. Probajte,vaše telo će vam biti i više nego zahvalno!
I za kraj, jesen ne bi bila to što jeste da se kišni dani najbolje ne koriste uz šolju toplog čaja i stranice omiljene knjige. Mirisni štapići, omiljeno ćebe i pun prozor sobnih biljki ulepšaće svako,pa i najhladnije veče. I ono neizostavno - ljubav. U vidu toplog stiska ruke, poljupca voljene osobe ili možda dodira kućnog ljubimca. Dragocene trenutke treba negovati. A tako ih je puno oko nas.
Uhvatite bar jedan ove jeseni i zadržite.

среда, 4. септембар 2013.

U susret jeseni!

Zakoračivši u septembar na pragu smo jeseni, na korak od doba koje u mnogima izaziva osećaj nelagode ili mrzovoljnosti. Pomisao na kiše,na tmurnije dane ili hladnoću ljudima deluje kao naporan period koji sledi. Ali samo ukoliko odlučimo da se skoncentrišemo na te slabije strane razdoblja pred nama!
Jesen je zapravo idealno doba da se posvetite sebi i svojim ciljevima. Svim onim stavkama koje ste tokom leta,pa i cele godine, sa entuzijazmom beležili na svojoj listi želja. Sada je pravo vreme za rad na realizaciji istih. Nema toliko spoljnih uticaja koji bi vas mogli omesti ili odvući od tog bitnog zadatka. Naprotiv, uplovivši u jesen, svi smo mi ušli u svoju luku izobilja. U bogat svet pun mogućnosti za one koji nisu prestali da veruju u moć ostvarenja svojih snova i zamisli!
Ove jeseni, radite na sebi onako kako ste to želeli tokom svih prethodnih meseci a niste uspevali zbog različitih obaveza. Neko je ušao u ulogu roditelja, neko je vredno spremao ispite, neko bio posvećen svojoj karijeri i poslovnom napretku. Stoga,svima nam je potrebno to mentalno reset dugme. Vraćanje osnovama, povratak sebi.
S obzirom da vam se jako dopao post posvećen proleću a u kojem sam vam predlagala svoja mesta za punjenje energije i jedan lepši pogled na svet, odlučila sam da vam i ovog meseca ponudim nešto slično - svoj dreamboard odnosno svoju tablu snova. Više puta godišnje, posvećujem se reviziji svojih planova i nada sa željom da svoj život učinim što ispunjenijim i šarenijim, svoje slobodno vreme produktivnijim a sebe kao ličnost što inspirativnijom i potpunijom. Stoga se nadam da će vas ovaj moj, mali projekat nadahnuti kako biste i sami napravili svoju Tablu snova (http://dreamboards.oriflame.com/#rs ). Svoj lični podsetnik na sve male i velike stvari kojima težite!

Za mene,ova jesen biće u znaku napretka na svim poljima. Pohađajući nove, edukativne programe van zvaničnog obrazovanja, nameravam da stvorim budućnost kakvu želim i dokažem sebi da je baš sve na ovom svetu moguće! Uz rad,uz trud, uz veliku posvećenost i zalaganje. Jesen je svakako i idealno doba za putovanje,bilo da idete sami ili u društvu, svaka promena mesta doprinosi i promeni fokusa. Neke nove ideje se rađaju,mnoge misli iskristališu a čovek se oseća kao nesputani i slobodni stanovnik čitavog sveta. Predlažem vam da,čak i ukoliko vam budžet ne dozvoljava dalje putovanje, svakako odete na neki od izleta koji u jesen najviše prijaju. Ili na neki od festivala u okolini koji slave zdrav život i sezonske,jesenje plodove!
Pronaći unutrašnji balans i svoje središte mira i prosvećenosti,ono je čemu težim oduvek i na čemu godinama naporno radim. Ali ove jeseni,planiram da uđem još dublje u taj proces i pronađem sebi slične ljude koji su motivatori i uzori u smislu pozitivnog i vedrog pogleda na život. Proširite krug poznanika i obogatite ovaj mesec sa bar još jednom novom osobom u svom životu! Jer ljudi su neprocenjivi, od njih učimo, sa njima sarađujemo i živimo i jedni drugima unosimo svetlost u svaki dan!
Hobije treba negovati više nego ikada! Ili pronaći neki novi. Planiram da se oprobam u sportskom penjanju jer je to ono što me oduvek privlači s obzirom da jača mišiće ali pre svega mentalnu volju i izdržljivost. Takođe, hortikultura je ono u čemu neizmerno uživam jer biljke nam uvek daju samo ono što mi njima pružimo.Što više ljubavi, više plodova.
Igranje sa decom, jedan je od najlepših načina da provedemo slobodno vreme. Ti mali učitelji nas podučavaju o jednostavnosti,o iskrenosti,o spontanom ushićenju! Kod dece nema ničeg lažnog i zato se tako dobro osećamo nakon svakog susreta sa njima. Oni su čisti nosioci najsuptilnijih i najtananijih ali i najjačih emocija i energija.
Budite i ostanite veseli uprkos svemu! Nije lako,ne deluje uvek ni moguće ali - jeste. Sve zavisi od načina na koji posmatramo svoj život - ako prihvatimo ono što ne možemo promeniti i trudimo se da utičemo na sve ono što možemo izmeniti, shvatićemo da imamo život kao i svi drugi. Pun blagoslova, talenata, mogućnosti ali i padova i nesigurnosti. I sve to treba prihvatiti sa zahvalnošću i svešću o vrednosti.
Jer živi smo,postojimo,pred nama je još lepša budućnost!
Radimo na tome!

четвртак, 29. август 2013.

Lepota bliskosti

Iako bliskost možemo izgraditi u svakoj vrsti kvalitetnog odnosa u životu, obično je vezujemo za onaj poseban odnos između dvoje ljudi - za partnersku, ljubavnu vezu. Mnogo ljudi ne zna kako se stvara a onda i održava bliskost. Mnogi smatraju da je u svom odnosu već imaju iako zapravo, možda neki drugi aspekt svoje veze nazivaju bliskošću. Nije lako niti jednostavno biti blizak sa drugim bićem, u onom najpotpunijem i najiskrenijem smislu te reči.
Istina je, nisu ni svi ljudi spremni na bliskost. Mislim da smo svi podjednako darovani tom sposobnošću, umećem da sa nekim ostvarimo jaku i vrlo duboku povezanost ali se bezmali broj ljudi odlučuje da tom istom izvoru u sebi - ne pristupi. Što zbog loših iskustava koja često ne umeju da prevaziđu što zbog svesne odluke da se u neki odnos ne ulaže maksimum. A svaka takva odluka za sobom povlači gubitak jer odustajanje od bliskosti odustajanje je od sebe. Ne od druge osobe kako možda deluje već od svojih sopstvenih kapaciteta za ljubav.
Divno je biti blizak sa nekim u meri u kojoj možemo reči da smo načisto sa samim sobom, sa svojim vrlinama kao i manama ali isto tako, da smo potpuno spremni da prihvatimo drugo biće bez osude, bez predrasuda, bez očekivanja o nekom idealu. Bliskost podrazumeva dopuštanje na nesavršenost. Nama samima i drugima. Jer biti blizak sa nekim znači jednu vrstu nadogradnje našeg bića. Prihvatajući autentičnost nekog drugog u celosti - i naša sama,neponovljiva duša može da se ispolji u svojoj jedinstvenosti. Sve je uvek u životu recipročno: voleći drugoga,volimo sebe; ceneći drugoga, cenimo sebe. Dopuštajući drugome bliskost, dopuštamo je i sebi.
Naravno, mnoge kvalitetne emocije grade se vremenom. I ništa ne uspeva preko noći. Međutim, odluka na ljubav i predanost drugom biću može se doneti nezavisno od vremena koje je prošlo ili će proći. Sve zavisi od čoveka i njegove spremnosti na popuštanje i prepuštanje radosnom životnom toku. Sve zavisi od poverenja u ljude i u ljubav.
I sve zavisi od toga da li ste nekada već osetili blagodeti istinske bliskosti.I njenu lekovitu moć.
Lepotu povezanosti.

уторак, 27. август 2013.

Oštrice u korice. Umeće nošenja sa negativnim ljudima

Svi smo mi, manje ili više, bili ili smo i dalje okruženi ljudima koji emituju neki vid loše energije. Čini se da u ovom užurbanom svetu čovek zapravo i ne može pobeći od negativnosti koja nas zasipa sa raznih strana. Ljudi kao snažni nosioci energija, u stanju su da nam prenesu svoje loše vibracije često i sami zatečeni neznanjem kanalisanja iste. Međutim,kao što postoji i taj vid benignog prenosa negativnosti kojeg ljudi vrlo često nisu svesni, tako postoji i onaj namerni vid pražnjenja sopstvenih nesigurnosti koji ima za cilj da i u nama probudi loše. To je valjda to pogrešno uverenje da "ako podeliš muku,smanjiće se". Vrlo često neće već će po principu lančane reakcije - i osobu do nas iscrpeti i izmoriti.
Kada neko ima za cilj da vas destabilizuje kako bi popravio svoju energiju i svoj narušeni balans - to se smatra i verujem da će se i uvek smatrati, nekim vidom energetskog vampirstva. Ali pre svega, ljudi skloni ovakvom vidu ponašanja pokazuju svako odsustvo svesti i brige o drugima kao i poštovanja prema vama. Mogu im se pripisati i manipulativne sposobnosti kao i osećaj zavisti i ljubomore ali pre svega, u korenu svakog ovakvog problema obično leži jedna velika,potisnuta i neizlečena - tuga. Srećni ljudi nikada ne pobuđuju loše u drugima niti bi to ikada poželeli. Samo izrazito nesrećni i nezadovoljni ljudi u stanju su da i druge probaju da zaraze svojim emocijama kako se ne bi osećali usamljeni u svom svetu. Ali ne nasedajte. Nema opravdanja za takvo ponašanje jer smo svi podjednako dužni da svakoga dana uporno i sa voljom, radimo na sebi i izgradnji svoga karaktera. Da se trudimo da postanemo što bolji ljudi, da što više drugima dajemo a manje očekujemo zauzvrat i da iz sebe samog, izvučemo one najdragocenije ljudske osobine.
Tako se gradi čovečanstvo. Svet boljih i srećnijih ljudi.
Kada vas neko dočeka sa oštricom, prihvatite je i mirno spustite u svoje korice. U onaj razumevajući ali nepopustljivi deo svoje duše. Tamo nikome ne može naškoditi a osoba koja vam je darovala oštricu - i sama će osetiti uzaludnost svog postupka. Nema mesta prekoru, nema mesta ljutnji. Jednostavno, dopustite da to prođe mimo vas. Negativnost nas često može zaraziti ako joj to dozvolimo i ako u datom trenutku nismo svesni njenog uticaja na našu energiju. Stoga uvek i kontinuirano, koncentrisano posmatrajte sebe i budite svesni svakog svog osećaja i svake svoje misli.

I postojano zadržite pravi kurs.
Ka svetlu!

субота, 24. август 2013.

Svi su se bogovi izgubili na putu. Božansko u nama

Jedan predivan mislilac i izuzetan pisac, Tomas Wolf, rekao je: "Svi su se bogovi izgubili na putu." I od trenutka kada sam pročitala te reči, ovaj citat postao je jedna od mojih ideja vodilja i jedan od životnih motoa koji me motiviše i pruža mi nadu u situacijama kada život ne izgleda kao prijateljsko i pristupačno mesto.
Svi smo mi, spomenuti bogovi. U svakome od nas postoji središte snage, životne bujice i energije koje često može biti načeto pod dejstvom spoljašnjih uticaja, svega onoga što ne možemo da kontrolišemo a što može uzdrmati našu snagu i veru, naš najdublji pogled na svet. Svi smo se bar jednom izgubili na svom putu. Nekada nas bol zatekne u vidu izgubljenog posla, nenadanog raskida, neizbežnog životnog podsećanja na prolaznost života ili pak u vidu onog što smatramo najvažnijim a može nam biti oduzeto - našeg zdravlja. Međutim, iskustvo nas uči da sve teške životne situacije možemo, moramo i trebamo prevazići. Sve je moguće sve dok verujemo i uvek može biti bolje. Jer mi jesmo bogovi samim tim što božanska iskra postoji u nama i samim tim što smo jedinstvena bića, autentičnog i posebnog sklopa telesne i duhovne snage.
Koliko god puta pali, koliko god se puta okliznuli i snažno dotakli tlo, moramo ustati i nastaviti dalje. Poput dece koja posle svakog pada nastavljaju bez sećanja na protekle neuspehe. Istina je, nemamo više tu dečiju bezazlenost ali zato imamo mnogo više od njih - svest da jesmo i idemo pravim putem. Baš onim koji je izabran za nas kako bismo ispunili svrhu svog života i svojim postojanjem osvetlili nečiji tuđi put. Osmehom, stiskom ruke, zagrljajem, poljupcem, lepim rečima ili samo jednim iskrenim pogledom. Svakoga dana mi nudimo te darove drugima i srazmerno količini koju smo spremni da pružimo - Univerzum nam tu energiju vraća u vidu karmičkih zasluga.
Baš zbog toga što nosimo tu božansku česticu u sebi i samim tim što smo bića sa pregršt lepih i dragocenih kvaliteta i osobina, moramo biti svesni da su povremena lutanja na ovom životnom putu neizostavni deo onoga što čini i što će činiti naše ljudsko iskustvo i našu spoznaju sebe i drugih.
Do same srži ljudskosti.
Jer jedino takvo razumevanje sebe i drugih je ono što nas čini onima koji jesmo.
Bićima vrednim da vole i budu voljena.

среда, 21. август 2013.

Slučajnosti (ne)postoje

Koliko je onih koji u slučajnosti ne veruju, toliko je i nas koji joj pripisujemo božansku moć proviđenja i lagan a primetan dodir sudbine. Da li vam se nekada dogodilo da sretnete bas onog kog ste trebali i koji bi vam u tom trenutku preneo prekopotrebnu informaciju ili pružio ono što vašoj duši baš u tom trenutku nedostaje? Da li verujete da se ništa u ovom životu ne događa slučajno i da je svaka slučajnost unapred dogovoreni sastanak sa sudbinom, neizbežni "sudar" koji moramo da proživimo?
Ja čvrsto verujem. Svako nas iskustvo, bilo dobro ili loše, uči da živimo u skladu sa samim sobom i da rastemo u pravcu zrelosti, samoostvarenja i unutrašnjeg sklada, balansa na nivou čitavog našeg bića. Stoga,zatečeni slučajnim obrtom u našem životu ili neobičnim sledom događaja kada od života dobijamo ono što nismo tražili, često ne shvatamo da je svaki slučajan susret - dar toga dana ali istovremeno i pitanje nad kojim bismo trebali da se zamislimo. Zašto baš ta osoba,ta situacija i to osećanje u tom trenutku?
Iz slučajnosti se uči s obzirom da izvlači iz nas spontane emocije i misli za koje nismo mogli biti pripremljeni jer ih jednostavno - nismo očekivali.
Svaka lekcija koju čovek u životu prođe, čini ga za nijansu boljim od onog koji je juče bio. Pametnijim, sadržajnijim, promišljenijim. Stoga sve što život nosi,pa i te naizgled obične a nesvakidašnje trenutke, treba prihvatiti otvorenog uma i srca, sa spremnošću da se nešto novo sazna i nauči. O sebi,o svetu,o drugima. Jer u tome je čar slučajnosti.
Tih naizgled bezazlenih formula sa dobrim rešenjem.

четвртак, 8. август 2013.

Posvećenost kao mera životnog uspeha


Često smo bili u prilici da sa raznih strana čujemo ili pak pročitamo o značaju posvećenosti kao točku napretka koje sve naše ideje i želje dovodi na prag ostvarivog i mogućeg. Nijedan cilj nije moguće postići bez pravog i istinskog uranjanja u problem, bez disciplinovanog i voljnog zadiranja u samu srž naše želje. I to jednostavno pravilo može se primeniti na svaku oblast našeg života ili poslovanja - na veze, na karijeru, na zdravlje, na svaki napredak. Posvećenost je ona mala tajna uspešnih ljudi. Kada biste bilo koga od onih koje smatrate ostvarenim individuama, pitali šta je to što je doprinelo njihovom osećaju ispunjenja i zadovoljstva, dobili biste jedan isti odgovor iako formulisan na više različitih načina- onoliko koliko ste spremni da uložite sebe, toliko ćete i dobiti. Ni manje ni više. Često mislimo da dajemo svoj maksimum i bivamo povređeni kada željena reakcija okoline ili samog Univerzuma izostane. A zapravo, i onda kada mislimo da dajemo najviše - uvek može više. Jer naša percepcija sopstvenog ulaganja može ali i ne mora biti verodostojan pokazatelj iste.
Posvećenost je ona odlika koja odvaja prosečne od izvanrednih, relativno zadovoljne od onih koji blistaju svojim unutrašnjim svetlom. Svaki trud i svako ulaganje sigurno će vam se u životu vratiti. Možda ne u trenutku u kom to tako usplahireno očekujete, možda ne od strane istih ljudi ili u željenoj vrsti odnosa. Ali svaka se posvećenost sabira i pamti kako na nivou našeg energetskog, duhovnog bića, tako i na tabli onoga što bismo mogli nazvati karmom, dobrim zalogom za budućnost ili jednostavno - životnim bumerangom.
Koliko smo spremni da damo, toliko ćemo isto i dobiti. Ali ne zaboravite da se i svaka obrnuta reakcija računa - ako ne budemo posvećeni cilju, ne možemo ni očekivati dobre rezultate.
Budite istrajni, verujte, dajte uvek malo više sebe od očekivanog i posvetite se.
I uspeh sigurno neće izostati!

субота, 4. мај 2013.

Heroji među nama

Biti hrabar i odvažan iziskuje volju,snagu i spremnost da se deluje. Svima nam je poznato da bez akcije nema ni reakcije, da bez odgovarajućeg poteza nema ni željene nagrade. A imati tu spremnost i odlučnost da se uprkos svemu ide dalje i napred ka željenom cilju, otvara vrata nebrojenih mogućnosti. I lansira nas baš tamo gde bismo i trebali biti - među zvezdama. Istinskim herojima današnjice.
Puno je heroja oko nas. To su naizgled, sasvim obični ljudi koji uvek mogu i daju više nego što se od njih očekuje. Ako se zagledamo dublje i prevaziđemo okvire spoljašnjosti, ocenićemo ih kao neustrašive borce na životnom polju ali i kao vizionare koji svojim delom čiste put za mnoge generacije koje će doći. Na njihovom primeru mnogi se nauče; mnogi se ugledaju na njih i bivaju inspirisani i podstaknuti da i sami zasluže etiketu heroja. Nekoga ko se ne predaje, nekoga ko uvek ide napred i ko služi kao primer drugima. Jer ima ljudskost, gaji saosećanje i poseduje talenat koji samo posebni ljudi nose. Dar plemenitosti.
Zahvaljujući modernoj komunikaciji i medijima, do nas su doprle priče i o mnogim herojima širom sveta čiji je životni put inspiracija i motivacija svima nama da se potrudimo i budemo bolji, ljudi nalik njima. Verujem da je svako od nas duboko u sebi heroj, svestan sopstvene snage i sa svim potrebnim potencijalima da svoj put izvede do kraja dostojno, verno sebi i iznad svega, humano i hrabro. Ne postoji prepreka koja je nerešiva,ma koliko teška bila.
Ljudi su već uveliko pokazali i na svom ličnom primeru dokazali da je bolest samo stanje uma i da promenom uverenja iz korena,nepokolebljivom borbom i čvrstim stavom možemo pobediti svako stanje koliko god teško bilo. Možemo se izboriti i moramo pokrenuti sve sopstvene resurse koji su nam dati. Možemo se suočiti i sa gubicima, možemo izneti i vlastiti hendikep kao svoju snagu a ne slabost. Samo umno potonuće može biti naša slabost. Pokleknuto telo uvek je sposobno za regeneraciju i samoobnovu. Sve dok ga štiti zdrav,jak i um spreman za borbu.
Um spreman na herojstvo.


четвртак, 18. април 2013.

Moć (ne)moći

U našem društvu, pretežno orijentisanom ka spoljašnjim merilima vrednosti, nemoć pojedinca da se izbori sa problemima na svom životnom putu oduvek je smatrana znakom slabosti i krhkog karaktera. Takvi ljudi neretko su bivali i jesu odbačeni, u očima mnogih drugih poniženi i ništavni. Pitanje je, da li je nemoć pojedinca poziv na prezir i osudu ili na pomoć i saosećanje i koliko ona govori o onima koji se u takvim trenucima od datog pojedinca - odmaknu?
Osetiti se nemoćan nije ni sramno ni poražavajuće ni konstantno stanje. Naprotiv,za one koji znaju da se svet nosi iznutra a ne spolja, ti trenuci mogu biti dobre polazne tačke za preispitivanje i regrupisanje sopstvenih snaga. Nije vam potrebna potvrda drugih da vredite jer ono što drugi misle o vama  odraz je onoga što misle o sebi. Ukoliko vam je potrebna podrška potražite je ali samo kao oslonac za promene koje ćete sami sprovesti,bez ičije pomoći.  
Drugi vam nisu potrebni na tom putu jer ste sami dovoljno jaki i sposobni da visoko podignute glave i sa životom u sopstvenim rukama, izađete iz svake bitke kao pobednici! 
Često smo u stanju da podcenimo vlastite sposobnosti i hrabrost, nesvesni koliko je život u nama ekspanzivna sila sa tendencijom da raste,da se širi i napreduje. I kada mislite da ne možete - možete mnogo više. Ostanite otvorenih očiju,pribranog uma i skoncentrisanih misli i rešenje će vam se ukazati. Oslonite se na sebe - u vama je ceo Univezum. Sva snaga,sva mudrost i sva moć koja vam treba.
Ne bojite se nemoći več je pretvorite u svoj lični izazov za rast.
Sve je moguće. Sve je rešivo!

петак, 22. март 2013.

Naša verovanja kao naše ogledalo

U svetu u kom je kompetitivnost izraženija više nego ikada, teško je ali ne i nemoguće verovati u dobro. Verovati u sebe i svoje sposobnosti ali podjednako verovati i u dobre namere drugih ljudi kojima smo okruženi. Možda ste često bili savetovani pa i sami pomislili da je u današnje vreme čovek čoveku vuk, da se sve postiže preko veze i slično međutim, ono u šta verujete - ono je što zapravo hranite.
Realnost je uvek onakva kakvom je mi vidimo. Ukoliko mislite o ljudima dobro,ukoliko pružate dobro i nastojite da pratite svoj put ne ugrožavajući bilo koga, rečima ili delima, tada gradite svoj lični hram lepe energije i pozitivnih osećaja. Ukoliko inspirišete i podstičete druge na dobro, u njima neće proklijati seme loših misli. Esencijalna potreba svih nas, kao duhovnih bića, jeste da budemo voljeni. Svakome je ljubav potrebna, imajte to uvek na umu.
Gradite svoja verovanja, ulažite u njih kao da su najsavršeniji odraz onoga što vi suštinski jeste. I tada će ona to i postati,željena senka vaših misli,osećanja i potreba. Verujte u mogućnosti,u šanse, u dobar kurs kojim vas sudbina vodi. A ljude koje na tom putu sretnete,blagonaklono pozdravite. Pomozite kad možete, osmehnite se sa jedinim ciljem da u drugome proizvedete dobro. Nije teško oglednuti se u istini i radosti.
Vi to možete. I zaslužujete.
Sve je u tome u šta zapravo verujete.
Izaberite sreću.

недеља, 17. март 2013.

Energy flows where your attention goes

Ovu divnu rečenicu u moj život je unela jedna podjednako divna žena. U slobodnom prevodu ona bi glasila -  Energija teče u pravcu tvoje pažnje. Ono što nas zaokuplja, čemu pridajemo svoju pažnju, određuje i tok našeg energetskog bioritma - oduzima nam ili pak umnožava energiju koju nosimo u sebi.
U današnje vreme koje ja često nazivam digitalnim, naša pažnja neretko biva rasuta između brojnih elektičnih uređaja koji umesto da nas obogate, osiromašuju naš duh i zamaraju naše telo. Osećaj iscrpljenosti, bezvoljnosti i ravnodušnosti, sve su to posledice pogrešnog fokusa i pogrešnog izbora izvora na koji trošimo svoju energiju. A ništa nije tako podložno spoljnim uticajima kao naše bioenergetsko polje, samo naš način neverbalne, bezkontaktne interakcije sa drugima. Ko god se nađe u vašem energetskom polju, vašu energiju može ili poboljšati ili narušiti. Stoga je jako važno spomenuti da su drugi ljudi veliki, ako ne i najveći izvori pada ili porasta naše lične energije.
Pažnju treba svakodnevno ulagati u sve one situacije, u sve one aktivnosti i međuljudske kontakte koji od nas prave bolje,sadržajnije i srećnije ljude. Samo mi imamo apsolutno pravo i jedinu odgovornost da odlučimo kome ili čemu ćemo pokloniti svoju pažnju. Priroda je ono što mene uvek revitalizuje, moj izvor osećanja slobode i beskrajnog polja mogućnosti! Ali svaki čovek ponaosob najbolje zna šta njegovoj duši godi. I dok svi povremeno grešimo u odabiru svojih energetskih izvora verujući da je za nas dobro ono što nas zapravo crpi, čovek mora u sebi razviti sposobnost samoposmatranja i samorefleksije i tako uvideti kojim pogrešnim obrascima i kojim pogrešnim odnosima narušava svoje bioenergetsko polje.
Odluka je samo na vama. Priklonite se životu, ljubavi, sreći, svojim hobijima i inspiracijama, svemu onome što vam u ovim prolećnim danima mami osmeh na lice i unosi spokoj u dušu.
Ali iznad svega i uvek, morate biti najjači izvor svoje sopstvene pažnje.

петак, 8. март 2013.

Potezi sudbine

Ljudi često imaju običaj da kažu "Život piše romane" aludirajući na neverovatne i nama neshvatljive obrte sudbine. Na životna iznenađenja koja nas zatiču i nespremne i obradovane i začuđene. Pitamo se,kakav je to splet okolnosti doveo do toga da doživimo ili osetimo ono čemu se nikada ne bismo nadali? I da li je stvaran čitav lanac slučajnosti koji nas, kariku po kariku, dovodi do mesta gde treba da budemo,do ljudi koje treba da upoznamo,do naše prave sudbine? Verujem da slučajnosti ne postoje. Izbori u životu svakako su naši ali nevidljivi konci sudbine, iznad su svakog našeg poteza i koraka i nepogrešivo nas upućuju na put koji je za nas odabran. Svi dolazimo na ovaj svet sa karmičkim prtljagom, sa obavezom da ispunimo svoju svrhu i u tom cilju iskoristimo talente koji su nam dati. Ali ta naša svrha, umu je uvek sakrivena i nepoznata. Koliko god ljudi verovali da znaju kuda idu i koliko god mislili da sami osmišljavaju svoj život, sudbina je ta koja često iznenadi, zatekne, preduhitri pa i zapanji. I donese nam, nenadano i vrlo često, sreću koja je svo vreme čekala iza ćoška.
Tu sreću možda ste viđali svakoga dana. Možda vam nije privlačila pažnju niti vam je bila privlačna kao cilj koji treba slediti, kao san koji je na dohvat ruke.Možda je nikada ne biste svesno poželeli. Jer je niste prepoznali. A možda,možda ste tek slučajno naleteli na nju. Možda je niste očekivali, možda ste već imali svoju definiciju sreće. Ali sudbina nepogrešivo donosi još smisleniju budućnost od one koju smo sami isplanirali.
Donese nam neki novi i najlepši osmeh. Stisak ruke, pogled i reči koje mogu ali i ne moraju biti izgovorene. Donese nam i nove predele,nova poznanstva,zagrljaje i zdravice. Nekad i neke nove izazove, radne pobede i odličja koja nas inspirišu.
Ali iznad svega,donese nam ljubav. 
U obliku u kojem nam je potrebna, na način na koji je razumemo i u količini koja nas ispunjava.

субота, 2. март 2013.

U susret proleću!

Lepi i sunčani dani polako postaju naša svakodnevica unoseći nam optimizam, lakoću i lepo raspoloženje. Sa dolaskom proleća i sami osećamo nalet nove,sveže energije i želju da se pokrenemo i upijemo u sebe delić probuđene prirode i života koji pulsira svuda oko nas! Stoga vas pozivam da ovog proleća zajedno istražujemo grad i okolinu našeg grada i otkrijemo nova mesta koja će nas napuniti svojim dobrim vibracijama i oplemeniti lepotama koje našem oku nude!
U želji da vas inspirišem i nadahnem, otkrivam vam svoja izvorišta čiste i kreativne energije.


...
Nautičko selo Biser
Prvo nautičko selo u našoj zemlji, smešteno je na obali reke Save, u Boljevcima. Nudi bajkovite kućice na vodi koje možete iznajmiti ili pak samo u njima uživati kao i u celokupnom pejzažu očuvane prirode, uređene marine sa zanimljivim čamcima i plovilima, sportskim terenima, prizoru pecaroša i zanimljivoj splav-plaži na vodi.
Kako su mi ljubazni domaćini iz sela Biser objasnili, do njih možete doći na dva načina. Jedan je brodićem koji polazi sa pristaništa bloka 44 na Novom Beogradu i o kojem sve dodatne informacije možete dobiti na priloženom linku http://www.tob.rs/sr-lat/sightseeing_in.php?id=693 . A drugi način je meni zanimljiviji i znatno izazovniji i podrazumeva prevoz GSP linijama 605 sa Ledina dok ćete do Ledina iz centra grada stići linijama 601, 602, 604, 610, 71 i 72. Pa kako kome odgovara!
Predah nakon razgledanja, kupanja, fotografisanja ili bavljenja sportom, možete pronaći na terasi restorana i kafića sličnog naziva - "Savska terasa". U svakom slučaju, ukoliko se odlučite da provedete jedan dan istražujući ovaj predivni kutak opštine Surčin, sigurna sam da ćete dobiti mnogo više nego što ste očekivali! Avanturu, zabavu, pregršt dobrih utisaka i jedno novo i lepo iskustvo!

...
Paradajz ostrvo
O Paradajz ostrvu zna se još manje nego o nautičkom selu Biser. Tek od nedavno, uvršćeno je u turističku ponudu našeg grada ali još uvek, njegova nesvakidašnja lepota i neobičnost nisu dovoljno promovisane! U pitanju je eko-destinacija Beograda koja se nalazi prekoputa špica poluostrva Ada Huja. 
Od ovog proleća biće organizovan i zvaničan prevoz čamcima sa obližnjeg pristana dok se do sada, do ostrva stizalo iz Višnjičke ulice 113d, sa adrese jednog od najvećih poštovalaca i uređivača ostrva. Danas, Paradajz ostrvo nudi Eko centar, a u planu su i izgradnja sojenice, eko škole, terena za fudbal i odbojku i igrališta za decu. Probudite u sebi eko duh ovog proleća i posetite ovu jedinstvenu destinaciju koja nam je toliko blizu!

...
Ada safari
Još jednu dozu adrenalina i mini avanture, možete iskusiti skretanjem sa zvanične staze ka Adi koju svi znamo i koja nam je svima dobro poznata. 
Sestra bliznakinja pitome Ade Bojane jeste divlja Ada Safari, nekadašnja močvara zarasla u šipražje i trsku a danas ribolovački i izletnički kutak okružen stoletnom šumom. Brojne vikendice i uređeno Ada Safari jezerce danas govore u prilog tome da je i ovaj prostor čovek prilagodio sebi i učinio ga pristupačnim i kultivisanim rajem u čijim su lepotama do pre izvesnog vremena, samo malobrojni uživali. Danas, brojni mladi ljudi željni da istraže i pronađu svoju oazu za opuštanje, kreću duž puta Ade Safari dok njeni stari gosti uživaju u saglasju sa prirodom. Ukoliko se odlučite da i vi posetite Adu Safari, bićete očarani ravnotežom divlje i pitome prirode i vanvremenskim osećajem koje boravak na ovom prostoru svakom posetiocu pruža!

...
Ali iznad svega, uvek moramo biti svesni da su ovo samo izvori na kojim se možemo napojiti i obnoviti energiju koja je već u nama. Proleće se nosi u duši. Sreća i optimizam,vedar pogled na život i sjaj u oku samo će zablistati okruženi prirodnim lepotama na koje vas upućujem i za koje se nadam da će sve ono uspavano u vama, probuditi a onda i osloboditi.
Uživajte u proleću i radujte se svakom danu! :)




среда, 27. фебруар 2013.

Biti drugačiji i svoj


Živimo u svetu koji, bar naizgled, ne prašta različitost. Od nas se očekuje da idemo utabanim stazama na kojima su milioni pre nas već ostavili otiske svojih stopala. Da budemo isti, uniformisani, sledbenici nekih velikih ljudi, unapred odbacujući ideju da mi sami možemo biti ti Veliki. Jer imamo sve potencijale ovoga sveta da svoj i život svih onih koji će u našem primeru naći inspiraciju, obogatimo osećajem jedinstvene i samo naše svrhe postojanja. Učitelji su oni koji svojim životnim izborima, u drugima bude uspavanu hrabrost i odvažnost da se bude i ostane svoj. Autentičan. Jer svi smo već dobri baš takvi kakvi jesmo.
Nikada ne smete i ne trebate odbaciti želje svoje duše zarad drugih. Radi priznanja okoline ili nečije naklonosti, odobravanja ili utapanja u masu. Biti svoj jedna je od najvećih privilegija koja nam je darovana. To je način kojim život slavi naše postojanje. Jer svi smo podjednako potrebni na ovome svetu. Svako daje svoj doprinos ispoljavajući sve lepote i svu raznolikost svoje duše. Svoje osobenosti, nijanse svog unutrašnjeg bića. Niko na ovom svetu nije kao vi. Niti će to ikada biti. I stoga treba svakoga dana prebrojati svoje blagoslove. Jer ako živimo u skladu sa onim što jesmo, naša prava priroda doprinosi najznačajnijem bogatstvu ovoga sveta.
Biti ponosan na sebe i biti zadovoljan sobom, balans je koji se postiže samo sporazumom sa sopstvenom dušom. Nema toga spolja što nam može uliti osećaj sigurnosti i osećaj lične vrednosti. Kada smo slobodni da budemo ono što jesmo i kada svojim talentima omogućimo nesputan rast i procvat, tada smo spremni da svojom energijom oplemenimo i osvetlimo živote svih onih koje naša reč, glas ili dodir dotaknu.
A u tome leži neprocenjiva snaga.
Pečat samo naše, neponovljive prirode.