понедељак, 26. јануар 2015.

O odlascima i dolascima

U životima svakoga od nas dođu trenuci kada neke stvari treba posložiti. Prioriteti se promene, nove prilike nam se otvore (a neke i zatvore), nove staze nas odvedu tamo gde nikada nismo verovali ili znali da cemo stići. I upravo u takvim, tranzitornim periodima, nametne se potreba da sami sa sobom analiziramo gde smo sve bili, gde smo sada i gde bismo voleli da stignemo. I ko će nam biti saputnici na tom putu. Oduvek sam verovala da se ne smemo plašiti gubitka jer bismo ga u suprotnom, svojim mislima na neki način i prizivali. To zovu samoobistinjujuće proročanstvo, na šta god da usmerimo svoju pažnju i energiju to će jačati i tražiti svoj put da se obistini u našoj realnosti. Stoga ništa u ovom životu ne treba strahom vezivati za sebe. Ni  želju za pohvalama od strane drugih, ni materijalne težnje, ni ljude. Posebno ne ljude.
O odlascima i dolascima bismo svi mogli da napišemo knjigu. Da posvedočimo o postojanju i isto tako, iščezavanju nekih osoba iz naših života. I to je uvek dobro za nas. Verujem da niko ne ulazi slučajno u naš život i da isto tako, svaki od tih pojedinaca ima neku bitnu lekciju da nam prenese. Zadatak da nas nauči lekciji o nama samima i našim slabostima. Jer neretko biramo ljude, ne po vrlinama koje liče na naše, već po manama koje bismo mogli da podelimo. Možda to i jeste neki karmički obrazac da samo zajedno i učeći jedni od drugih možemo da prevaziđemo vlastite nedostatke i izrastemo u osobu uzvišenije i čistije svesti. Jer istovetni ljudi spiraju sa nas sve naše dugogodišnje slojeve kojima se štitimo u ovome svetu i stoga su nam neophodni. Do izvesnog trenutka.
Bila sam i ja često ta koja je odlazila. Čak i onda kada to druga strana nije shvatala, nije razumela i nije želela. Ali ja znam da prepoznam lekcije koje su meni u ovom životu bitne i stoga, ostajući u neadekvatnim odnosima ne bih postigla ništa drugo do zadržavala tu osobu koja takođe treba da krene dalje. Nisu sva prijateljstva suđena kao ni sve ljubavi. I ne treba da se osećamo loše ako u nekom trenutku shvatimo da osoba pored nas nije više ono naše istovetno po manama i vrlinama već neko ko ne želi da nas pusti iz sasvim izmenjenih i pogrešnih pobuda. Ne treba ostajati u toksičnim prijateljstvima ali isto tako ne treba ni olako nedostatak truda, vremena i gubitak motivacije za druženje prepisati ne slaganju karaktera i različitim pogledima na svet.
Divim se ljudima koji uspevaju da zadrže, obnove i još više unaprede svoje veze iz detinjstva. Da rastu i odrastu zajedno. To je predivna dragocenost i verujem da svi mi možemo bar jedno takvo prijateljstvo da prepoznamo i u svom životu. A i ako su se veze negde usput rastegle i malo zagubile, nikada nije kasno da se komunikacija obnovi i uloži napor više zarad onih do kojih nam je stalo. Treba negovati ljude koji su sa nama oduvek, one koji su svesni svih naših padova i uspona a opet nas ne procenjuju i ocenjuju na osnovu njih. 
To su ljudi od kojih ne treba da naučimo lekcije već ljudi koji zajedno sa nama uče i dele znanje o životu. Ti ljudi su, kao što je to rekao Šri Činmoj, "predivni baštovani koji čine da vrt naše duše cveta i raste."

субота, 3. јануар 2015.

Praznično raspremanje. Projekat 2015

Kao i većina drugih ljudi, i vi verovatno provodite ove praznične dane leškareći, gledajući novogodišnje filmove i uživajući u ukusnoj hrani i nezaobilaznom - pravljenju lista. Things to do in new year. Pa, praznični dani nam i obećavaju svojom svečanom atmosferom da su nam snovi i njihovo ostvarenje na dohvat ruke i da je sve što je potrebno, popisati na papir svoje male i velike ciljeve za predstojeću godinu. Ali zašto ove godine ne bismo postupili drugačije?
U par navrata razgovarala sam sa ljudima koji toliko vole osećaj koji nam daruju praznici da novogodišnju jelku i dekoraciju zadržavaju sve do februara a neki još entuzijastičniji - i do aprila. Činjenica je da nas praznici uljuljkuju u ideji da je sve lako i moguće, jednostavno i bez žurbe i stresa, da se sve može i sve hoće, da se za sve ima vremena. Ali nije tako. Što pre skinemo ružičaste naočare i postanemo svesni da bez mnogo rada nema ni plodova, nećemo ni ove godine, kao mnogo puta do sada, čekirati želje sa svoje wish liste. Stoga ostavimo magiju za čajanku kod Alise i medenjakov špajz i umesto da zapisujemo svoje želje, krenimo već sad u ovoj ušuškanoj atmosferi pospanosti i smanjene produktivnosti - da gradimo put ka ostvarenju svojih snova!
   U ovoj godini čvrsto sam odlučila da pomerim sopstvene standarde. Da budem više, bolje, snažnije Ja nego u prethodnoj godini. Da se borim iz sve snage za ciljeve koje sam sebi postavila i da nadogradim sebe u svakom smislu - da doživim nova i drugačija iskustva koja će me transformisati u Ženu Budućnosti kakva sanjam da postanem. U ovoj godini rećiću više nego često NE elektronskim medijima, NE virtuelnom svetu i umesto njega izgradiću još bolji, kvalitetniji i daleko funkcionalniji i povezaniji svet u realnosti bez potrebe da informacije o svom životu plasiram dalje kako bih nekoga zadivila. U ovoj godini moja dela će govoriti u moje ime - dalje, glasnije i bez potrebe za reklamom. U ovoj godini izgradiću novi svet za sebe i one koje volim, svet lišen svega onog suvišnog, nepotrebnog i lažnog što svi nosimo sa sobom kao prtljag iz godine u godinu.
U ovoj godini - neću praviti liste. Neću gubiti vreme na san o snovima već ću ih živeti, jedan po jedan, dan po dan. Ovih dana često možemo čuti da ljudi pričaju o malom/velikom projektu Marka Zukenberga koji podrazumeva da će svake nedelje ove godine pročitati po jednu novu knjigu iz različte zemlje i na taj način upoznati neku novu kulturu, proširiti svoje znanje, raščistiti svoje vidike. Ali kao i svi projekti - i ovaj se sprovodi u delo bez potrebe da se dugoročno planira a onda odlaže njegovo izvršenje.
Budite sami sebi najveći izazov ove godine. Borite se protiv sebe za sebe! Zagrizite život umesto da samo omirišete njegovu punoću i lepotu. Usudite se - to zahteva hrabrost ali daje oslobođenje. I za kraj ću vam citirati reči jedne od najdivnijih i najmudrijih žena koje znam a za koju imam sreću da je mogu nazvati svojom prijateljicom: "Želim ti jednu nezaboravnu godinu, pre svega po tome što ćeš dobiti diplomu ali i drugim radostima koje će pratiti to oslobođenje, da pored neminovnih gubitaka na kraju dobiješ snagu i doživiš promenu kakvu priželjkuješ."
U to ime - krenimo!