субота, 24. август 2013.

Svi su se bogovi izgubili na putu. Božansko u nama

Jedan predivan mislilac i izuzetan pisac, Tomas Wolf, rekao je: "Svi su se bogovi izgubili na putu." I od trenutka kada sam pročitala te reči, ovaj citat postao je jedna od mojih ideja vodilja i jedan od životnih motoa koji me motiviše i pruža mi nadu u situacijama kada život ne izgleda kao prijateljsko i pristupačno mesto.
Svi smo mi, spomenuti bogovi. U svakome od nas postoji središte snage, životne bujice i energije koje često može biti načeto pod dejstvom spoljašnjih uticaja, svega onoga što ne možemo da kontrolišemo a što može uzdrmati našu snagu i veru, naš najdublji pogled na svet. Svi smo se bar jednom izgubili na svom putu. Nekada nas bol zatekne u vidu izgubljenog posla, nenadanog raskida, neizbežnog životnog podsećanja na prolaznost života ili pak u vidu onog što smatramo najvažnijim a može nam biti oduzeto - našeg zdravlja. Međutim, iskustvo nas uči da sve teške životne situacije možemo, moramo i trebamo prevazići. Sve je moguće sve dok verujemo i uvek može biti bolje. Jer mi jesmo bogovi samim tim što božanska iskra postoji u nama i samim tim što smo jedinstvena bića, autentičnog i posebnog sklopa telesne i duhovne snage.
Koliko god puta pali, koliko god se puta okliznuli i snažno dotakli tlo, moramo ustati i nastaviti dalje. Poput dece koja posle svakog pada nastavljaju bez sećanja na protekle neuspehe. Istina je, nemamo više tu dečiju bezazlenost ali zato imamo mnogo više od njih - svest da jesmo i idemo pravim putem. Baš onim koji je izabran za nas kako bismo ispunili svrhu svog života i svojim postojanjem osvetlili nečiji tuđi put. Osmehom, stiskom ruke, zagrljajem, poljupcem, lepim rečima ili samo jednim iskrenim pogledom. Svakoga dana mi nudimo te darove drugima i srazmerno količini koju smo spremni da pružimo - Univerzum nam tu energiju vraća u vidu karmičkih zasluga.
Baš zbog toga što nosimo tu božansku česticu u sebi i samim tim što smo bića sa pregršt lepih i dragocenih kvaliteta i osobina, moramo biti svesni da su povremena lutanja na ovom životnom putu neizostavni deo onoga što čini i što će činiti naše ljudsko iskustvo i našu spoznaju sebe i drugih.
Do same srži ljudskosti.
Jer jedino takvo razumevanje sebe i drugih je ono što nas čini onima koji jesmo.
Bićima vrednim da vole i budu voljena.

Нема коментара:

Постави коментар