петак, 3. октобар 2014.

Ponosni na to što jesmo. Izdanci duhovnog rasta

Veliki broj ljudi čezne za idealnom slikom sebe u svetu, pre svega za spoljnom fasadom koja bi očarala druge i omogućila lakše otvaranje svih željenih vrata na putu ka uspehu. Čini se da nam je to i manje-više nametnuto tempom vremena u kom živimo i u kom se podrazumeva da je obrazac uspeha brz,progresivan i koncentrisan put ka materijalnom bogatstvu. Kultura, odnosno nedostatak iste kojoj smo izloženi, spira i ispira i ono malo preostale duhovnosti koju smo čuvali i u toj trci da budemo kao i drugi, podjednako uspešni i sjajni, polako ali sigurno gubimo sebe ulažući u spoljašnjost kao jedino merilo svog uspeha i vrednosti.
Gde se sad u toj priči dolazi do mesta o našim nedostacima? Zapravo, naši nedostaci su koren onoga što jesmo i uvek su i uvek će i biti prisutni koliko god nastojali da ih neutrališemo svakodnevnim maskama koje društvo zahteva da nosimo. Nedostaci nas uče lekciji poniznosti. Iako mnogi imaju pogrešno shvatanje reči poniznost i njeno značenje vezuju za negativnu konotaciju i osećaj manje vrednosti, poniznost je zapravo ispravan način da živimo i preživimo život u kom smo samo mali deo jedne velike celine kojom vladaju sile znatno moćnije i bitnije od nas.  
Čovek uvek treba da čuva svest o sebi kao o krhkoj i prolaznoj fizičkoj manifestaciji besmrtne duše i da u skladu sa tim uverenjem, živi život skromno poštujući zakone koji su mnogo veći od njega samog. A to ukratko znači - pomoći drugima čak i kada to ne traže, podeliti višak svog bogatstva, svojih talenata i blagoslova i držati glavu dovoljno visoko da znamo ko smo i koliko vredimo ali i dovoljno nisko da budemo svesni da je nebo uvek iznad nas. A upravo nas naše nesavršenosti i nedostaci sprečavaju da postanemo jedni od onih obesnih i narcisodinih ljudi koji zakone života gaze punom težinom.
Biti nesavršen za mene je isto što i biti - prelep. Jedinstveno i očaravajuće poseban, neponovljiv spoj fizičkog i umnog jer lepota je data u toliko različitih veličina,boja,oblika. Svakom je oku njen drugi vid prijemčiv ali isto tako, i duša bira sebi slične forme i po tom principu, zakon Univerzuma spaja slične energije kako bi se stvorile nove varijacije ljudske lepote. One autentične i jedine prave, oslobođene težnje za savršenstvom i ispunjavanjem veštačkih kriterijuma ispravnog.
Sve je u prirodi samo po sebi savršeno baš takvo kakvo jeste. A mi u njoj, najnapredniji i najneverovatniji cvet koji je ikada nikao.
Stoga uvek volite sebe i budite ponosni na svoju lepotu. :)

Нема коментара:

Постави коментар