среда, 21. август 2013.

Slučajnosti (ne)postoje

Koliko je onih koji u slučajnosti ne veruju, toliko je i nas koji joj pripisujemo božansku moć proviđenja i lagan a primetan dodir sudbine. Da li vam se nekada dogodilo da sretnete bas onog kog ste trebali i koji bi vam u tom trenutku preneo prekopotrebnu informaciju ili pružio ono što vašoj duši baš u tom trenutku nedostaje? Da li verujete da se ništa u ovom životu ne događa slučajno i da je svaka slučajnost unapred dogovoreni sastanak sa sudbinom, neizbežni "sudar" koji moramo da proživimo?
Ja čvrsto verujem. Svako nas iskustvo, bilo dobro ili loše, uči da živimo u skladu sa samim sobom i da rastemo u pravcu zrelosti, samoostvarenja i unutrašnjeg sklada, balansa na nivou čitavog našeg bića. Stoga,zatečeni slučajnim obrtom u našem životu ili neobičnim sledom događaja kada od života dobijamo ono što nismo tražili, često ne shvatamo da je svaki slučajan susret - dar toga dana ali istovremeno i pitanje nad kojim bismo trebali da se zamislimo. Zašto baš ta osoba,ta situacija i to osećanje u tom trenutku?
Iz slučajnosti se uči s obzirom da izvlači iz nas spontane emocije i misli za koje nismo mogli biti pripremljeni jer ih jednostavno - nismo očekivali.
Svaka lekcija koju čovek u životu prođe, čini ga za nijansu boljim od onog koji je juče bio. Pametnijim, sadržajnijim, promišljenijim. Stoga sve što život nosi,pa i te naizgled obične a nesvakidašnje trenutke, treba prihvatiti otvorenog uma i srca, sa spremnošću da se nešto novo sazna i nauči. O sebi,o svetu,o drugima. Jer u tome je čar slučajnosti.
Tih naizgled bezazlenih formula sa dobrim rešenjem.

2 коментара: