петак, 8. март 2013.

Potezi sudbine

Ljudi često imaju običaj da kažu "Život piše romane" aludirajući na neverovatne i nama neshvatljive obrte sudbine. Na životna iznenađenja koja nas zatiču i nespremne i obradovane i začuđene. Pitamo se,kakav je to splet okolnosti doveo do toga da doživimo ili osetimo ono čemu se nikada ne bismo nadali? I da li je stvaran čitav lanac slučajnosti koji nas, kariku po kariku, dovodi do mesta gde treba da budemo,do ljudi koje treba da upoznamo,do naše prave sudbine? Verujem da slučajnosti ne postoje. Izbori u životu svakako su naši ali nevidljivi konci sudbine, iznad su svakog našeg poteza i koraka i nepogrešivo nas upućuju na put koji je za nas odabran. Svi dolazimo na ovaj svet sa karmičkim prtljagom, sa obavezom da ispunimo svoju svrhu i u tom cilju iskoristimo talente koji su nam dati. Ali ta naša svrha, umu je uvek sakrivena i nepoznata. Koliko god ljudi verovali da znaju kuda idu i koliko god mislili da sami osmišljavaju svoj život, sudbina je ta koja često iznenadi, zatekne, preduhitri pa i zapanji. I donese nam, nenadano i vrlo često, sreću koja je svo vreme čekala iza ćoška.
Tu sreću možda ste viđali svakoga dana. Možda vam nije privlačila pažnju niti vam je bila privlačna kao cilj koji treba slediti, kao san koji je na dohvat ruke.Možda je nikada ne biste svesno poželeli. Jer je niste prepoznali. A možda,možda ste tek slučajno naleteli na nju. Možda je niste očekivali, možda ste već imali svoju definiciju sreće. Ali sudbina nepogrešivo donosi još smisleniju budućnost od one koju smo sami isplanirali.
Donese nam neki novi i najlepši osmeh. Stisak ruke, pogled i reči koje mogu ali i ne moraju biti izgovorene. Donese nam i nove predele,nova poznanstva,zagrljaje i zdravice. Nekad i neke nove izazove, radne pobede i odličja koja nas inspirišu.
Ali iznad svega,donese nam ljubav. 
U obliku u kojem nam je potrebna, na način na koji je razumemo i u količini koja nas ispunjava.

Нема коментара:

Постави коментар